Godišnji program održavanja zgrada

Gotovo 40 učesnika iz svih krajeva Srbije prisustvovalo je stručnom seminaru Program održavanja zgrade, održanom 04.02.2020. godine u B Hotels-u.
Opširna diskusija i konstruktivni razgovori između učesnika, dokaz su da je stručna tema bila itekako aktuelna i da je pitanja mnogo.
Donošenje programa održavanja jeste zakonska obaveza (Zakon o stanovanju i održavanju zgrada, “Sl. glasnik RS”, br. 104/2016, u daljem tekstu „Zakon“), ali takođe može jako mnogo da utiče na uspešnost upravljanja stambenim zajednicama. Samim tim, učesnici su sa seminara otišli sa dosta stečenog znanja, kao i informacija o tome kako drugi rade.
Tradicionalno, u uvodnom delu seminara, učesnici su izlagali probleme sa kojima se susreću u praksi. A jedan od problema je kako održati sednicu skuptšine stambene zajednice u mestima kao što je Zlatibor, gde 90% vlasnika uopšte nije tu. Rešenje za to jeste da se sednice mogu održati i elektronski i, naravno, to u potpunosti ispunjava Zakonske obaveze. Takođe, na seminaru je zaključeno da Organizatori profesionalnog upravljanja moraju da izbegavaju zgrade koje su na ’crnoj listi’. Odnosno, zgrade koje su za kratko vreme promenile veći broj profesionalnih upravnika i one mogu biti loša poslovna odluka.
Prva zanimljiva polemika povela se na temu da li profesionalni upravnik treba uvek da donosi 2/3 odluku (radi svoje sigurnosti) ili da to radi samo za odluke koje je predvideo Zakon (a za ostalo je dovoljno 50%-na odluka). Mišljenja su podeljena, međutim ostao je utisak da su profesionalni upravnici ipak više za drugu ’opciju’. A druga polemika je bila na temu proglašavanja vlasnika nedostupnim. Iako u Zakonu piše da se vlasnici proglašavaju na drugoj ponovljenoj sednici (a to je ukupno 3 sednica sa istim tačkama dnevnog reda), praksa koju Novosađani primenjuju je da se prate i broje odvojene sednice, odnosno sednice koje nemaju iste tačke dnevnog reda (npr. na ukupno 25 sednici se proglašava nedostupnim onaj koji nije bio na 23. i 24.) i takva praksa donosi najbolje rezultate.
Jedan od bitnih zaključaka na seminaru bio je da se za hitne i neodložne radove na zgradi ne mora čekati odluka stambene zajednice, već da profesionalni upravnik samostalno troši prikupljena sredstva za to.
A dokument na koji treba obratiti pažnju jeste „Pravilnik o vrsti, obimu i dinamici aktivnosti na tekućem i investicionom održavanju“, na osnovu koga treba sastavljati predlog Programa održavanja.
Nakon svega ovoga, prezentovan je i softverski alat za automatsku pripremu programa održavanja, gde su učesnici videli kako na jednostavan način može da se prati realizacija planiranih radova i namensko trošenje prikupljenih sredstava na računima stambenih zajednica.